RIZBA 1st Private spaces project (2015)
Srb:
Private spaces, je događaj koji oplemenjuje i objedinjuje centralnu deo grada Trebinja, obogaćujući ga novim savremenim i tradicionalnim interaktivnim dešavanjima u sferama videa, izrade murala, podnog grafičkog rešenja, izrade skulpture u javnom prostoru i audio instalacije. Pet radova, pet različitih umetnika koji ulaze u prostor i sada sa veoma kvalitetnim odabirom mesta ilustruju svoj individualni doživljaj tog mesta koji sada ne predstavlja javni već njihov intimni prostor koji se percipira na sasvim jedan drugačiji način od predhodnog. Svaki prostor, u ovome slučaju prostor grada Trebinja kao i svi drugi gradovi, nose sa sobom jedan strukturalni istorijski diskurs. Strukturalni, jer iz strukture izvučeni pojedinačno najsitniji detalji, mesta dešavanja, situacije koje opisuju društveno istorijsku predstavu o određenom prostoru. Umetnici u ovom slučaju njih pet, iz golemog istorijskog saznanja izvlače za njihov opus najbitnije situacije i kao klauzulu dopunjuju prostor, uz kritički, likovni i estetski napor. Rizomskom vezom prikupljaju i obrađuju podatke prevodeći ga na estetski nivo, lakše čitljiv od pisanog. Različite ideologije koje su nekada bile važne, sada su ništavilo u predstavi pet mladih autora. Oni paradigme pretvaraju u besmrtni čin večitog umetničkoga stava da istorija je neponovljiva, da su ideologije neponovljive, da je svaki pokret u startu svršeni čin večitog permutantnog delovanja istorije na nas. I da kao takve ostaju samo sećanja u delima autora, koje ipak kao bitni istorijski detalji pulsiraju u nama i dan danas.
Poetike sasvim različite. Grafičko rešenje ili još bolje instalacija u prostoru koja obrađuje posmrtne ostatke nekih i izvodi ih na svetlost dana, govor nerazumnih subjekata i njihovo nestajanje u pritisku vode i istorije na njih, incidentni crtež kao permanentna ljudska težnja za beskonačnim iscrtavanjem umrlih ljudskih duša, savremeni kritički osvrt Dučićeve namere da ženu pretvori u zlobnicu i skulptura kao materijalistički objekat koji se ne menja u protoku vremena
text: Miloš Vučićević